Bol nas prati kroz zivot, u bolovima se radjamo u bolovima umiremo. Bol je osecanje slabosti.
Sve dok me boli zivis u meni, u mom srcu, u mojoj glavi. Otisao si i ostavio me samu u svetu gde vlada tama, nemocnu da se izborim sa svim sto mi zivot sprema. Bol me je pokorio, njemu sam se predala. bez opiranja. Bila sam van kontrole, skocila u ambis bez kraja, dugo mi je trebalo da se sredim, da ugledam tracak svetlosti u nemogucem i nedostiznom. Zivot je velika knjiga gde svaku stranicu sami pisemo, svaki novi list nas podseca da smo mi krojaci nase sudbine. Dozvolila sam da mislis da sam tvoje vlasnistvo, uvukao si mi se pod kozu, znao si kako disem, znao si svaku moju manu, svaku slabu tacku. Ja sam bila devojcica koja ti je slepo verovala, koja te je gledala kao kralja, ali umesto kraljice ja sam bila tvoj sluga, tvoja igracka, s kojom si se igrao, ne marivsi za moja osecanja i moje zelje. Mislila sam da sam nasla svog princa, svog gospodina savrsenog, ali sam pogresila. Ipak samo u bajkama mozemo naci istinsku ljubav, zar ne?





13/02/2016, 17:49
U sadašnjici je i bol postao luksuz, on ukazuje da smo nekoga voleli ili još uvek volimo, a to je ono čime se mnogi danas ne mogu pohvaliti. Takvo je vreme došlo... Ja ne verujem u bajke, ali verujem da čovek treba da traži ljubav dok je živ, jer bez toga život je samo jedan mučni besmisao.